Stub IV
Stub III
Stub II
Stub I
Obaveze koje proizilaze iz međunarodnih sporazuma
Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju 16. juna 2008. godine, Bosna i Hercegovina prvi je put uspostavila formalni, ugovorni odnos s Evropskom unijom (tada Evropskom zajednicom). Njegovim potpisivanjem, BiH se obavezala da će postepeno, u prijelaznom periodu od šest godina od stupanja na snagu SSP-a, uskladiti svoje zakonodavstvo s EU direktivama, odnosno pravnom tečevinom Evropske unije (acquis).Imajući u vidu potpisivanje Sporazuma i obavezu usklađivanja nacionalnog zakonodavstva sa acqisem, BiH je 2014. godine usvojila novi Zakon o javnim nabavkama („Službeni glasnik BiH“, broj 39/14) koji je djelimično preuzeo odredbe sljedećih pravnih propisa Evropske unije:
- Direktiva 2004/18/EZ Evropskog parlamenta i Vijeća od marta 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnim nabavkama robe te ugovora o javnimu slugama;
- Direktiva 2004/17/EZ Evropskog parlamenta i Vijeća od marta 2004. o usklađivanju postupaka nabavki subjekata koji djeluju u sektoru vodoprivrede, energetskom i i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga;
- Direktiva Vijeća 92/13/EEZ od 25. februara 1992. o usklađivanju zakona i drugih propisa o primjeni pravila Zajednice u postupcima nabavke subjekata koji djeluju u sektoru vodoprivrede, energetskom, prometnom i telekomunikacijskom sektoru;
-Direktiva Vijeća 89/665/EEZ od 21. decembra 1989.o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na primjenu postupaka kontrole na sklapanje ugovora o javnoj nabavci robe i javnim radovima;
- Direktiva 2007/66/EZ Evropskog parlamenta i Vijeća od decembra 2007. o izmjeni direktiva Vijeća 89/665/EEZ i 92/13/EEZ u vezi s poboljšanjem učinkovitosti postupaka pravne zaštite koji se odnose na sklapanje ugovora o javnim nabavkama.
Donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim nabavkama iz avgusta 2022. godine preuzimaju se odredbe Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. februara 2014. o javnim nabavkama i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ, Direktive 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. februara 2014. o nabavkama subjekata koji djeluju u sektoru vodoprivrede, energetskom i saobraćajnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EZ, 2014/25, Direktive 2007/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. decembra 2007. o izmjeni direktiva Vijeća 89/665/EEZ i 92/13/EEZ u vezi s poboljšanjem učinkovitosti postupaka pravne zaštite koji se odnose na sklapanje ugovora o javnim nabavkama, i Direktive 2009/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. jula 2009. o usklađivanju postupaka nabavke za određene ugovore o radovima, ugovore o nabavci robe i ugovore o uslugama koje sklapaju ugovorni organi ili ugovorni organi u području odbrane i sigurnosti te izmjeni direktiva 2004/17/EZ i 2004/18/EZ.
Održive javne nabavke
Na Samitu za Zapadni Balkan koji je održan u novembru 2020. godine u Sofiji, Bosna i Hercegovina, zajedno sa još pet zemalja, potpisala je Zelenu agendu za Zapadni Balkan. Potpisnice su se obavezale da će sprovoditi mjere u oblasti klimatskih promjena, cirkularne ekonomije, biodiverziteta, borbe protiv zagađenja zraka, vode i tla i održivosti ruralnih područja. Na ovaj način zemlje će dati svoj doprinos krajnjem cilju – da Evropa do 2050. godine bude prvi „klimatski neutralan” kontinent.
Strategijom razvoja javnih nabavki za 2016-2020. godinu u smislu poboljšanja sistema javnih nabavki predviđeno je promovisanje zelene javne nabavke, socijalno odgovorne javne nabavke i javne nabavke inovativnih rješenja. Ove nabavke svrstavaju se u kategoriju održivih javnih nabavki. Međutim, data stavka nije definisana u akcionom planu odnosno nije definisano na koji način će se ista provesti, u kojem roku, koji su potrebni resursi te šta su očekivani pokazatelji i rizici implementacije iste.
Plan implementacije OJN u Bosni i Hercegovini nije kreiran odnosno isti ne postoji. Stoga, ne može se utvrditi da li se dati plan zasniva na temeljnoj procjeni, da li sistemi i sredstva za operacionalizaciju, olakšavanje i praćenje primjene OJN postoje.
Zelene javne nabavke predstavljaju proces u kojem javni sektor/naručioci nastoje da nabave robe, usluge i radove sa smanjenim uticajem na životnu sredinu kroz njihov životni ciklus, u odnosu na robe, usluge i radove koji bi inače bili nabavljeni, a koji imaju istu primarnu funkciju. Prepoznato je da se kroz posvećen pristup nabavci i vođenjem računa, ne samo o inicijalnim troškovima za nabavljene roba, radove i usluge, već i obraćanjem pažnje na uticaje koje oni imaju u različitim fazama životnog ciklusa, može doći do značajnih ušteda, smanjenih negativnih uticaja na životnu sredinu i pozitivnih uticaja na društvo.
Zelene javne nabavke su važan ali još uvijek u Bosni i Hercegovini neiskorišten alat za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja, posebno u oblasti zaštite okoliša. Uzevši u obzir obim potrošnje javnog sektora u BiH, odgovorna potrošnja i svjesnost o uticaju na okoliš roba, usluga i radova koji se nabavljaju, tokom njihovog životnog vijeka, mogu značajno uticati i na zaštitu okoliša i biti važan pokretač inovacija u privatnom sektoru, pružajući stvarni poticaj za razvoj „zelenih“ proizvoda i usluga.
Bosna i Hercegovina, iako ima postojeću legislativu koja dozvoljava primjenu kriterija za zelene nabavke, još uvijek u značajnoj mjeri ne pokazuje spremnost za sprovođenje istih. Zeleni kriterijumi dobijeni su iz niza naučnih i pravnih saznanja, koja su odredila posebne uslove za sprovođenje nabavki koje imaju za cilj smanjenje loših posljedica. Ovi instrumenti su korišteni kroz projekat pod nazivom “Preporuke za uključivanje zelenih kriterija u javnim nabavkama u BiH”, prilikom čega se utvrdilo da ovaj dobrovoljni koncept može u većini oblasti donijeti značajan napredak. Realizacijom projekta došlo se do saznanja da se zelene nabavke mogu sprovoditi prilaogađavanjem ponuđača određenim kriterijumima koja bi zadovoljavala eko standarde, te uslovima u tehničkoj specifikaciji koja bi potraživala veću efikasnost i funskcionalnost, a da pritom bude utrošeno manje energije. Zatim , mogućnost dostavljanja alternativne ponude u procesu javnih nabavki, smatra se jednom u nizu primjerenih opcija za realizaciju zelenih nabavki. Preporuke do kojih se došlo putem navedenog projekta, čine grupu uopštenih smjernica da se prilikom nabavke roba poput higijenskog materijala, nabavke službene odjeće, pica i prehrambenih proizvoda kao i tonera, može uticati i dati prednost dobavljačima koji posluju zelenim politikama, te koji ispunjavanjem zadatih kriterija imaju pozitivan uticaj na okoliš.Direktivama EU Bosna i Hercegovina se obavezuje da se okreće politikama zelenih nabavki, ali i pored normativnog okvira koji dozvoljava primjenu istih, ne postoji akcioni plan na nivou države ili ugovornih organa, kojim bi se postupci javnih nabavki prilagodile traženim direktivama. Kako je ovaj oblik javnih nabavkii bez konkretnih usmjerenja, u Bosni u Hercegovini ne postoj ni podatak koliko se zelenih nabavka sprovodi godišnje, odnosno da li UO samoinicijativno i u kolikoj mjeri potražuju zelene kriterije. Iz ovoga se zaključuje da je kao jedan od početnih koraka upoznavanje nadležnih institucija sa potencijalom zelenih nabavki, kao i generalno podizanje svijesti o instrumentima za zaštitu okoliša. Iako je Evropska unija nizom propisa omogućila BiH da prilagodi svoje propise zelenim kriterijuma, većina istih nije prepisana na nivo BiHOdjeljak A. Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine (ZJN) odnosi se na kvalifikaciju kandidata i ponuđača. Na osnovu člana 44. stav (2), ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji definira uslove za kvalifikaciju na način da utvrdi minimum zahtjeva za kvalifikaciju kandidata/ponuđača u pogledu njihove lične sposobnosti, ekonomskog i finansijskog stanja, te njihove tehničke i/ili profesionalne sposobnosti. Kroz date uvijete ugovorni organ može uključiti i uslove koji bi odražavali i kriterijume održivosti. Takođe, na osnovu člana 64. ZJN (Kriteriji za dodjelu ugovora), ugovorni organ dodjeljuje ugovor na osnovu jednog od sljedećih kriterija: a) ekonomski najpovoljnija ponuda ili b) najniža cijena. Kada je riječ o ekonomski najpovoljnijoj ponudi, stav (2) prethodno pomenutog člana izriče sljedeće: “Ugovorni organ dužan je u tenderskoj dokumentaciji razraditi kriterij ekonomski najpovoljnije ponude na način da definira i detaljno razradi potkriterije za ocjenu, u skladu s prirodom i svrhom konkretnog predmeta nabavke. Potkriteriji mogu biti: kvalitet predmeta nabavke, cijena, tehnička sposobnost predmeta nabavke, funkcionalne i ekološke karakteristike, operativni troškovi, ekonomičnost, postprodajni servis i tehnička pomoć, rok isporuke ili rok za izvršenje i sl., uz obavezu da se u tenderskoj dokumentaciji utvrdi precizna metodologija vrednovanja svakog potkriterija.” Također i član 54. ZJN koji se odnosi na tehničke specifikacije se dotiče održivosti javnih nabavki. Stav (2), prethodno pomenutog člana, između ostalog, navodi sljedeće: Tehničke specifikacije, uz poštivanje obaveznih bosanskohercegovačkih tehničkih pravila, određuju se: b) u formi izvedbenih ili funkcionalnih zahtjeva koji mogu uključivati ekološke elemente i elemente energetske efikasnosti. Prethodno navedeno pokazuje da pravni okvir Bosne I Hercegovine dozvoljava razmatranje kriterijuma održivosti u javnim nabavka.